Eto uz veliku sreću ufatih i ja ne jedan nego tri groma
Što mislite, kolike su šanse da ufatite grom sa fotoaparatom čija je maksimalna ekspozicija 8 sekundi plus postprocesuiranje fotke koje uzme nekih 20 sekundi a to pokušavate iz njeguške rupe 2×1 km a da su okolo vas brda i planine od 1200-1700 metara nadmorske visine ? Bogami jadne.
Nakon prve žestoke grmljavine i blicanja koje ufatih na prvi pogled na displej fotoaparata izgledalo je da je fotka pregorela, iako su podešavanja bila na apsolutni minimum što se tiče osvjetljenja i ISO.Kada bi vas neko pitao u koje doba dana je ufaćena ova dolje fotka rekli bi ste u podne.

Mislim da sam opalio put 150 fotki od kojih se jedva može iskoristit nekih petnaestak.

A ovo je
Štirovnički četvorozubac, dobijen na poklon od boga mora, Posejdona.


Korigovanjem dubine polja dođoh do solidnog rezultata.
Ovo je svakako bilo dodatno iskustvo.