Obninsk je bio grad od 60-70 hiljada ljudi, mahom stručnjaka iz različitih prirodnih nauka i njihovih porodica.
Na desetine laboratorija, arhiva i ko zna čega još bilo je u tom gradu.
Pomalo zastrašujuće su djelovali desetinama, možda i stotinama metara dugi, prilično mračni hodnici, željezna vrata i potom često ogromne, ali neobičn niske prostorije u kojim su skladišteni podaci, vršena istraživanja... Sama laboratorija za oblake je spolja izgledala kao ogromna cirkuska šatra, ali od metala. Unutra je bio neki kazan poput onih za pečenje rakije, ali nemjerljivo većim dimenzija. Možda u prečniku deset, a visine barem 30 metara. Plafon, odnosno krov, je bio još barem trideset metara viši. Ostale su mi u sjećanju cijevi koje su u kazan stizale sa raznih strana, ventili, i barem dvadesetak prostorija oko kazana a sve 3x3 metra. Istraživanja u toj laboratoriji su bila prekinuta par godina prije naše posjete, pa nismo previše ni moli saznati o samom projektu.
Po podu je bilo barem desetak cm vode, a da li kao posledica eksperimenata ili zbog prokišnjavanja krova nisam baš siguran.