Evo nekih podataka iz moga kraja za veljaču 1929. godine do kojih sam uspio doći.
Tako sam našao podatak da je te veljače u Rijeci izmjerena najniža temperatura u Rijeci ikada i iznosila je -14.6 C. Tada se službena meteorološka stanica nalazila u centru grada, pa se zato kao najniža temperatura koja je izmjerena u Rijeci uzima vrijednost od -12.6 C od 10. veljače 1956. godine. Inače, te je veljače 1929. godine u Senju izmjereno čak -18.4 C.
Moj dide koji je još uvijek živ (rođen je 1920. godine), dobro se sjeća te zime (živio je u Podvelebitskom primorju u malom mjestu pokraj Jablanca koje danas predstavlja trajektno pristanište za otok Rab). On mi je rekao da je visina snijega tada bila daleko veća na Kvarnerskim otocima, nego na obali u Podvelebitskom primorju! Pošto su njegovi rođaci često išli na Rab po hranu sa malim brodićima, rekli su da je tada visina snijega na Rabu iznosila 2 metra. Jedan čovjek mi je rekao kako mu je dide bio profesionalni vozač autobusa koji je vozio autobusnu liniju između Trsta i Rijeke, te da je jednu večer krajem siječnja krenuo na put iz Rijeke prema Trstu. Kaže da nije došao daleko, jer da ga je uhvatila snježno nevrijeme na području Krasa u tadašnjoj Sloveniji. Pošto je nevrijeme bilo tako jako morali su stati i potražiti prenoćište. U početku su mislili da će ostati samo jednu noć. Međutim, ostali su u tom mjestu sve do sredine ožujka zbog snijega koji je na tom području dostizao visinu do 2, na pojedinim mjestima i do 3 metra (snijeg nisu počeli čistiti do sredine ožujka)! Dide mu je rekao da putnici i on uopće nisu izlazili iz kuća i da se on osobno dobro udebljao od dobre hrane u tom prenoćištu i nekretanja u tih mjesec i pol dana.
Također sam našao našao podatak da je i na otoku Krku visina snijega iznosila 2 metra (životinje su umirale od gladi), te da je i u drugim krajevima južne Europe bilo neobično hladno. U Istanbulu je snijeg neprestano padao 30 dana zaredom uz česte snježne mećave, te je visina snijega dosegla i 1 metar!
