Što se tiče muzičkog ukusa, rekao bih da je to subjektivna stvar, ali muzički kvalitet definitivno nije. Tako po ukusu mogu da razlikujem muziku koja mi se sviđa i koja mi se ne sviđa, iako znam da postoji dosta toga što ima kvalitet, a ne mogu da slušam. Evo tipičan primjer je jazz muzika. Svi znamo kakva je to muzika i koliko je uopšte uticala na razvoj moderne muzike, ali ja nikako ne mogu da je slušam. Ne znam zašto, ali čini me nervoznim.
Baš kao i većina metal muzike. Poštujem je, ali ne mogu da slušam jer mi uliva neku nervozu. Kad sam bio mlađi, slušao sam to sa društvom, pa smo se tripovali, puštali kose i mlatili glavama kad čujemo Iron Maiden ili Metaliku. Ipak sam izašao iz tog perioda. Danas više ne dijelim muziku po žanrovima, tj. moji muzički žanrovi izgledaju ovako:
1) muzika koja me opušta (sva muzika koju puštam dok učim, ili bilo šta naporno radim što zahtijeva koncentraciju, često to bude neka instrumentalna ili akustičarska muzika)
2) muzika koja mi budi emocije (u specijalnim okolnostima, kad sam zaljubljen ili jednostavno pun nekih emocija, tu najčešće spadaju ex yu rok balade)
3) muzika za rapoloženje (to su i pjesme koje sviram u društvu, brže pjesme koje mi popravljaju raspoloženje, slušam pred kncerte i svirke, uglavnom domaće i strane rok pjesme)
Eto, raspisah se. Još samo na kraju da dodam da je jedina muzika koju nikako ne mogu da svarim novokomponovani turbo-folk (kako mu Rambo Amadeus dade ime).

Trenutno slušam: